Ave Cezar, mačkari te pozdravljaju – Priče iz davnine
U 5.stoljeću prije Krista, Rimska Republika otkriva Kelte, narod koji živi sjeverno od Alpa. Iako stupaju sa Keltima u kontakt, Rimljani se ne zanimaju za njihove običaje i njihovu tradiciju. Za njih su Kelti vjerojatno bili samo barbari ili divljaci, tako da je keltski običaj mačkaranja ostao Rimljanima nepoznat, bar još nekoliko stoljeća. Ali ono što Rimljane jako zanima, to su grčki običaji. Posebno se zanimaju za grčku kulturu, božanstva i za grčke događaje ili manifestacije. Budući da je u antičko doba očito bilo originalno nešto kopirati, Rimljani su kopirali mnoge grčke običaje, bogove, književna djela, i razne grčke izume.
Tako je poznato da se u Rimskoj Republici održavao događaj Saturnalije, koji je bio veoma sličan grčkim Dionizijama. Saturnalije su se održavale u čast rimskog boga Saturna, koji je bio bog sjetve, zemlje, poljoprivrednih radova, i vinove loze, dakle imao je slične karakteristike kao Dioniz kod Grka, posebno ako sjetvu i sjeme gledamo kao plodnost. Saturnalije su, slično kao i Dinozije, bile prepoznatljive po velikim povorkama, pjesmi, plesovima, izvođenju raznih predstava, i kušanju mladog vina, iako ne postoji povijesni zapis da su Rimljani za vrijeme saturnalija nosili maske. Njihovi glumci u predstavama nisu nosili maske jarca već je publika mogla vidjeti pravo lice ljudi koji izvode predstave.
Rimljanima nije bilo važno da se prikrije identitet osobe koja u predstavi ismijava događaje, ljude pa čak i vladare. U Saturnalijama je vrijedilo pravilo da svatko može biti ismijan, a onaj koji ismijava ne smije zbog toga biti kažnjen. Osim toga, Rimljanima je za razliku od Grka manje bila važna predstava, a više pažnje su posvećivali pjesmi, plesu, hrani i piću, te su rimske Saturnalije glasile i kao vrlo raskalašena zabava u odnosu na grčke Dionizije.
Ne postoji povijesni zapis kada su se točno počele održavati saturnalije, ali rimski povjesničar Katon Stariji piše kako su saturnalije 217.godine prije Krista doživjele velike reforme. Zbog Katonovog zapisa možemo dakle sa sigurnošću tvrditi da su se saturnalije održavale u 3.stoljeću prije Krista. Budući da Rimska država u vremenu prije 5.stoljeća prije Krista nije bila razvijena i praktički je tek nastajala, možemo sa sigurnošću tvrditi da su saturnalije nastale u razdoblju od 5. do 3.stoljeća prije Krista.
U razvijenoj i moćnoj Rimskoj državi koja je izrasla u najveću silu Europe, postala je popularna izreka „panem et circenses“ što znači „kruha i igara“. Izreka je očitovala kako su rimski vladari na najlakši mogući način upravljali rimskim narodom, “daj im malo kruha i organizirajmo što više igara da se mogu zabavljati, i narod će biti zadovoljan”. U duhu te izreke, Rimljani su nakon saturnalija izmislili „bezbroj“ sličnih događaja: bakanalije, luperkalije, floralije, blumarije, matronalije, liberalije, hilarije i kalende. Tako su se skoro čitavu godinu u Rimu održavale nekakve igre i zabave. Za razliku od saturnalija, bakanalija, luperkalija i ostalih rimskih zabava, kalende su bile drugačije jer su se na kalendama nosile maske. Tako su se i Rimljani nakon što su razvili niz zabava sličnih grčkim dionizijama, napokon počeli mačkarati, u 1.stoljeću prije Krista.
Kalende je izmislio Gaj Julije Cezar, posljednji rimski vladar prije Kristovog rođenja. I vjerojatno se Rimljani nikada ne bi počeli mačkarati, gledajući u grčke maske jarca, da Gaj Julije Cezar nije vidio Kelte i njihove maske. Ratujući dugo godina s Keltima i živeći na njihovoj zemlji, upoznao je Cezar mnoge keltske običaje i istraživao njihov način života o čemu je dosta pisao u svojim memoarima. Jedan od običaja koji se Cezaru posebno svidio bio je Samhain – keltska novogodišnja noć u kojoj stavljaju na glavu zastrašujuće maske i stvaraju veliku buku kako bi zastrašili svoje mrtve.
Dan kada je Keltima bila nova godina, u rimskom kalendaru je bio 1.dan jedanaestog mjeseca koji se zvao Ianuarius. Rimski kalendar je imao neke specifične nazive…..Kalenda je kod Rimljana bila prvi dan u mjesecu, nona je bila 7. dan u mjesecu i označavala je četvrtinu mjeseca, a ida je bila 15.dan u mjesecu i označavala je polovicu mjeseca. Od riječi kalenda nastala je riječ kalendar, od rimske none kasnije je nastao tjedan, a rimska ida je pak izišla iz upotrebe.
Cezar se nakon keltskih ratova vratio u Rim, reformirao rimski kalendar, i uveo keltski običaj mačkaranja kojeg je narod lako prihvatio, jer se kod njih radilo o zabavi budući da se Rimljani nisu naročito plašili svojih mrtvih. Budući da se kod Rimljana ta zabava održavala u mjesecu Ianuariusu, i to na prvi dan u mjesecu Kalendau, zabava je nazvana Ianuarius calendae, što znači Januarske kalende. Tako bi bilo ispravno reći: „Rimljani su se mačkarali na januarske kalende“, a ne: „Rimljani su se mačkarali na kalende“. Rimski kalendar je imao dvanaest mjeseci, i svaki prvi dan u mjesecu tj. kalenda se slavio, ali samo na prvi dan jedanaestog mjeseca tj. na januarsku kalendu proslava se odvijala pod maskama. Iako su običaj mačkaranja preuzeli od Kelta, Rimljani nisu izrađivali velike maske kao Kelti, ali su se maskirali najčešće u neke životinje. Tako se u 1.stoljeću prije Krista, u Rimskoj Republici održavaju mačkarske svečanosti, koje su mješavina grčkih i keltskih običaja.
