Kako je nastala Svijećnica – Priče iz davnine

Trideset i jednu godinu prije Kristova rođenja, Rimska Republika postaje Rimsko Carstvo. Grčka država već tada više nije bila samostalna nego je bila pod Rimskim Carstvom. Iako su Rimljani vladali Grčkom, oni nisu zabranjivali Grcima njihove običaje, tako da su se nastavile održavati i grčke Dionizije i rimske Januarske kalende. Zanimljivo je to da su Rimljani Grke smatrali poganima, a njihove običaje poganskim običajima, iako su Rimljani imali gotovo iste običaje kao Grci.

Dvadeset godina nakon Kristova rođenja, Rimljani su osvojili skoro sva keltska područja, osim Caledonie i Hibernie. Caledonia se danas zove Škotska, a Hibernia se danas zove Irska. To područje Rimljani nikada nisu uspjeli osvojiti.

I dok Rimljani Grcima puštaju održavanje njihovih običaja, Keltima žele uništiti sve njihove običaje i sve što je njihovo. Razlog je vjerojatno taj što su Grci puno lakše prihvatili rimsku vlast pa je Rim prema njima bio blag, dok su se Kelti žestoko obračunavali sa Rimljanima pa je Rim želio uništiti Kelte i svaki spomen na njih. Budući da je rimska vojska bila mnogo brojnija, opremljenija, i u svemu superiornija u odnosu na Kelte osim u umijeću ratovanja, Kelti su polako nestajali sa prostora Rimskog Carstva a tako i njihovi običaji. Keltski običaji, a među njima i mačkaranje za Samhain nastavili su živjeti tamo gdje je živio keltski narod, na prostoru današnjih država Škotske i Irske.

U to vrijeme, na istoku Rimskog Carstva, živi narod koji se zove Židovi, i koji za razliku od Rimljana, Grka, Kelta, Egipćana, i svih ostalih naroda svijeta, ima samo jednoga Boga. Židovi vjeruju da će njihov Bog poslati na zemlju svoga Sina koji će učiniti velika djela. Dio Židova počinje smatrati Isusa Božjim Sinom, dok Rimljani koji su čuli za Isusa smatraju ga „nekim židovskim prorokom“.

Nakon Isusove mučeničke smrti i Uskrsnuća, mnogi su povjerovali u njegovu Božansku narav te je broj njegovih sljedbenika enormno brzo rastao.

Židovi koji su vjerovali u Isusa zvali su ga „masijah“ što znači „onaj koji ima doći“, a u grčkom jeziku su riječ „masijah“ preveli u riječ „krist“ što znači pomazanik. Rimljani su preuzeli od Grka riječ „krist“, a Isusove sljedbenike su počeli zvati „kristiani“, što znači „kršćani“. Budući da su Rimljani smatrali kako su pravi bogovi Jupiter, Saturn, Bakus, Vulkan, Minerva, i ostali, oni su progonili kršćane i ubijali ih, ali unatoč tome sve više ljudi je napuštalo Jupitera, Saturna, Bakusa i ostale i okretalo se jedinom Bogu čiji je sin Isus. Progon kršćana je trajao skoro 300 godina, da bi napokon početkom 4.stoljeća, točnije 313.godine, Rimsko Carstvo priznalo kršćanstvo kao jednu od službenih religija Rimskog Carstva.

Kako je sve više Rimljana napuštalo rimsku religiju, tako je sve manji broj ljudi sudjelovao u Saturnalijama i ostalim zabavama. Budući da su sve rimske zabave osim Januarskih Kalendi bile posvećene rimskim bogovima, Rimski kršćani više nisu sudjelovali u tim zabavama, osim u Januarskim Kalendama. Slično je bilo i s Grcima koji su prelazili na kršćanstvo, oni više nisu sudjelovali u Dionizijama, koje bijahu posvećene grčkom bogu Dionizu.

Početkom 4.stoljeća dakle, održavaju se i dalje u Rimskom Carstvu i Januarske kalende, i Dionizije, a u keltskim državama Caledoniji i Hiberniji održava se Samhain. Također, u Rimskom Carstvu se još uvijek održavaju i ostale (nemačkarske) zabave; Saturnalije, Luperkalije, Bakanalije, Floralije itd. Ipak, zbog sve manjeg broja sudionika, Rimljani počinju ukidati neke svoje običaje. Najprije se prestaju održavati grčke Dionizije, a zatim i rimske Bakanalije, Floralije, Matronalije, Hilarije, Liberalije i ostale. Od mnoštva rimskih svetkovina, ostale su pred kraj 4.stoljeća samo: Saturnalije, Luperkalije i Januarske Kalende.

U 5.stoljeću preživjele su samo Januarske kalende. Nikada nećemo saznati da li je to bilo slučajno ili namjerno, ali od svih rimskih proslava koje su se stoljećima održavale u Rimu, opstala je samo proslava pod maskama. Saturnalije su se iz nekog razloga prestale održavati, ali ako se uzme u obzir da je već početkom 5.stoljeća u Rimu bilo više kršćana nego svih ostalih religija, onda nije ni čudno da proslava u čast rimskog boga Saturna nestane iz običaja.

Luperkalije nisu ukinute nego su pretvorene u kršćanski blagdan Svijećnicu. Rimske Luperkalije slavile su se od 13. do 15. februara u čast boga Fauna, koji je bio bog stada i pastira. Održavale su se ispred pećine Luperke u kojoj je vučica podojila osnivače Rima braću Romula i Rema. Po pećini Luperci proslava je dobila naziv Luperkalije. Svrha Luperkalija bila je duhovno očistiti grad, zaštiti ga od zlih duhova, i donijeti zdravlje i plodnost. Svetkovinu su predvodili rimski svećenici „luperci“ što bi u prijevodu na hrvatski značilo „vučja braća.“ Luperci bi najprije žrtvovali dva jarića i psića, a zatim bi se obukli u oderanu kožu žrtvovanih životinja. Nakon toga bi trčali ili hodali po Rimu i udarali štapom neplodne žene, jer se vjerovalo da će im to donijeti plodnost. Mnoge žene iz svih dijelova Rimskog Carstva bi taj dan dolazile u Rim i bacale se pred svećenike sa štapom želeći da ih se udari. Svetkovina bi završavala paljenjem svijeća i povorkom sa svijećama do rimskog trga – foruma.

Crkva je predložila gradskim vlastima u Rimu da se taj blagdan umjesto u čast rimskog boga Fauna, slavi u čast Blažene Djevice Marije, koja se duhovno čistila u hramu 40-ti dan nakon što je rodila Isusa. Blagdan bi i dalje simbolizirao duhovno čišćenje grada i naroda, ali se žene ne bi više udarale štapom jer zbog toga nisu postajale plodne. Umjesto rimskog obreda kojeg su predvodili luperci, održavala bi se sveta misa koju bi predvodili kršćanski svećenici, a umjesto 2 jarića i psića žrtvovalo bi se janje. Janje je u ranom kršćanstvu bilo simbol nevine smrti i otkupa grijeha, smatralo se da je janje poput Isusa jer je nevino i oprašta onima koji ga ubijaju. Paljenje svijeća i povorka sa svijećama bi se i dalje održavala, i završavala bi i dalje na glavnom rimskom trgu – forumu. Osim toga, održavanje proslave bi se pomaklo sa sredine mjeseca na početak mjeseca.

Crkveni prijedlog je nakon dužih prepirki usvojen, i tako se nakon mnogo stoljeća prestala održavati tradicionalna rimska svetkovina – Luperkalije. Umjesto toga, u 5.stoljeću se počeo održavati kršćanski blagdan Svijećnica, koji je dobio ime po procesiji svijeća, a budući da se održavao na prve dane mjeseca februara, zvao se još i Februarske kalende.