Keltski mrtvaci i grčki jarci – Priče iz davnine
Prvi su se mačkarali stari Kelti, još u 9.stoljeću prije Krista, a možda i prije. Kelti su slavili početak nove godine na prvi dan zime. Budući da su Kelti imali svoj kalendar, taj dan je svake godine padao na točno isti datum. Prema današnjem (gregorijanskom) kalendaru, taj dan je bio 1.studenog. Njihova proslava zvala se Samhain, a bila je posvećena Bogu Života – Suncu, i Bogu Smrti – Samhainu. Vjerovali su da prvu noć u novoj godini ako je pun mjesec (a najčešće je bio) mrtvi napuštaju svoje grobove i traže utočište na zemlji. Iako su Kelti bili odlični ratnici, strašno su se bojali susreta sa mrtvima, stoga su se na novogodišnju noć mačkarali zastrašujućim maskama i stvarali veliku buku. Vjerovali su da na taj način mogu zastrašiti mrtve. Njihove maske su najčešće imale lik neke divlje životinje ili nekog čudovišta iz njihovih vjerovanja, a glava maske bi bila tri puta veća od čovjekove glave.
Tristo godina poslije, u 6.stoljeću prije Krista, u staroj Grčkoj ne znajući za Kelte a kamoli za njihove običaje, ljudi počinju stavljati maske na glavu. To se događa u najvećem grčkom gradu Ateni, ali sve je počelo u malom grčkom selu Eleuteri. Stanovnici sela odlučiše jedne godine u mjesecu posejdeonu (studeni/prosinac) napraviti zabavu na kojoj će se kušati mlado vino i slaviti plodna zemlja, plodnost, obilje i veselje. Zabavu posvetiše bogu Dionizu, koji je bio bog vina, plodnosti, zemlje, vegetacije, obilja i veselja. Iz godine u godinu zabava se održavala uvijek u isto vrijeme, i svake godine su dodavani neki novi običaji. S vremenom je glavni događaj proslave postala povorka kroz selo, u kojoj su sudjelovali falofori, kanefore, obelijafori, skafefori, hidrafori i askofori. Falofori su bili muškarci koji su išli na čelu povorke i nosili u rukama lik ukrućenog muškog spolnog organa, koji je simbolizirao plodnost. Kanefore su bile djevojke koje su na glavama nosile košare sa žrtvenim darovima bogu Dionizu. Obelijafori su nosili kruh, skafefori su nosili razne darove koji nisu bili u košarama kanefora, hidrafori su nosili posude s vodom a askofori posude s vinom. Proslava se iz malog sela Eleutere širila po drugom selima, a s vremenom se počela održavati i u gradovima, da bi na kraju došla i do Atene.
U Ateni je seoska svečanost u čast boga Dioniza modernizirana u svim segmentima. Održavala se više dana, osim povorke kroz grad uvedena su natjecanja u plesu i pjevanju, počele su se održavati predstave sa glumcima i pjevačkim zborom, a kako je to bio najveći grad tako je bilo i više publike. U Ateni su takve svečanosti službeno nazvane Dionizije.
Prve predstave, prema grčkoj predaji, napisao je Tespis, a u njima je sudjelovao jedan glumac i pjevački zbor. Glumac je morao nositi na glavi masku jarca. Budući da se na grčkom jeziku jarac kaže tragos, predstave su nazvane tragedije. Kasnije je nastala druga vrsta predstave – komedije, a pisci su počeli dodavati više glumaca. Svi glumci, u tragedijama i u komedijama, nosili su na glavi masku jarca.
Iako je Atena počela organizirati Dionizije, to ne znači da su se ukinule proslave na selima. Seoske Dionizije održavale su se u mjesecu posejdeonu (studeni/prosinac), a gradske Atenske Dionizije održavale su se u mjesecu elafebolionu (ožujak/travanj). Gradske Dionizije ujedno su označavale i kraj zime.Tako se u staroj Grčkoj u 6.stoljeću prije Krista, održavaju pred kraj zime svečanosti sa veselom povorkom ljudi kroz grad, pjesmom, plesom i maskama jarca.
