Najstariji karneval na svijetu – Priče iz davnine

U 12.stoljeću se pojavljuju ponovno običaji mačkaranja, i to u Mletačkoj Republici, točnije u glavnom gradu Veneciji. Nakon ratne pobjede Mletačke Republike nad Akvilejom, u Veneciju je stigla vijest o pobjedi, a narod je razdragan i ushićen zbog vijesti o pobjedi izišao na ulice i trgove Venecije, i počeo slaviti. Budući da je u Veneciji društvo bilo strogo podijeljeno na klase, pa siromašni stanovnici nisu imali prilike ni mogućnosti da se druže sa bogatijim građanima i sudjeluju u raznim gradskim zabavama, oni su prilikom proslave pobjede nad Akvilejom stavili na glavu maske i izišli na ulice. Kako građani bez maski nisu znali tko se krije pod maskama, i oni su im se počeli pridruživati u nošenju maski. Slavlje je trajalo danima, a maske su se izrađivale od životinjske kože i perja. Kada su mletački vojnici doveli u Veneciju akvilejskog vođu Ulrika i njegove vojnike, proslava je dosegla vrhunac. Mletački dužd Vitale Michiel II. na kraju je pustio Ulrika i Akvilejce ali je zahtijevao od njih da mu svake godine na današnji dan pošalju u Veneciju jednog bika i dvanaest dobro uhranjenih svinja. U narednim godinama, Ulrik je poštovao dogovor, svake godine na dan pobjede Venecije nad Akvilejom tražene životinje su uredno stizale u Veneciju, a zatim bi bile ubijene i poslužene kao hrana za cijeli narod. Uz obilje hrane, taj dan se obilježavao pjesmom, plesom, ludovanjem i nošenjem maski.

Ubrzo su se maske u Veneciji počele nositi cijelu godinu. Teško je utvrditi tko ih je prvi počeo nositi, ali siromašni su ih nosili kako bi mogli sudjelovati u nekim aktivnostima u kojima ne bi mogli biti bez maske, bogati su ih nosili prilikom kockanja kako bi izbjegli svoje vjerovnike, a osim toga Venecija je već u to vrijeme bila prilično multietničan grad sa mnogo doseljenika, pa postoje teorije i da su maske nosili kojekakvi špijuni drugih država da bi se mogli lakše kretati po Veneciji. Bogatim Venecijancima koji nisu nosili maske, mačkari su znali dolaziti na kućni prag i prositi novac. Ispočetka su bogataši davali maskama novac, a nakon nekog vremena im je to dozlogrdilo pa su se i oni počeli maskirati i prositi.

U 13.stoljeću, u Veneciji se razvija cijeli biznis oko maski i mačkarskih običaja. Pojavljuju se izrađivači maski koji imaju svoje zanatske radnje, jednako kao i staklari, stolari, postolari itd. Krojači i krojačice karnevalskih haljina i odijela počinju unosno zarađivati budući da su ljudi spremni uložiti novac u odijelo i masku, jer im je ta maska kasnije omogućavala anonimnost, a anonimnost je bila vrlo poželjna u tako prenapučenom gradu kao što je Venecija. Maskirani ljudi u Veneciji su se nazivali maskeradosi. Iz 13.stoljeća potječe i najstariji pisani dokument o mačkarskim običajima u Veneciji. Mletačka vlast izdala je 2.svibnja 1268.godine dokument u kojemu piše da se maskeradosima zabranjuje „igra od jaja.“ Bio je to neobičan običaj u kojem su maskirani muškarci bacali jaja na venecijanske dame, ali ga je venecijanska vlast ukinula.

U 14.stoljeću, venecijanske vlasti donose cijeli niz zakona i odredbi vezanih za maske i mačkaranje. Nošenje maski je uzelo prevelik zamah u Veneciji i vlast donosi mnoštvo zakona kako bi tome stala u kraj, ali iz nekog razloga ne želi donijeti zakon kojim bi potpuno zabranila nošenje maski. Tako postoje odredbe u kojima se maskama zabranjuje ulaziti u samostane i na sveta mjesta, pa se zatim zabranjuje maskama i hodanje po noći, zatim zabrana bubnjanja i plesanja u prijepodnevnim satima, te zabrana nošenja svećeničkih odijela u mačkarske svrhe. Kazne za nepoštivanje zakona bile su rigorozne. Muškarcima bi minimalna kazna bila 2 godine zatvora, ili 18 mjeseci veslanja u gondolama, ili 500 lira koje moraju uplatiti Vijeću Desetorice. Žene su se vodile od mosta Rialto do trga Svetog Marka, putem bi bile pretučene, a na trgu Svetog Marka su ih vezali za „stup srama“ i ismijavali. Nakon toga bi bile istjerane iz Mletačke Republika i iduće 4 godine im je bio zabranjen povratak.

U 15.stoljeću, Mletačka Republika osvaja Akvileju na način da Akvileja ulazi u granice Mletačke Republike. Od tog trenutka, mletački dužd prestaje zahtijevati od Akvileje da im se jednom godišnje šalje bik i 12 svinja. Kako Akvilejci više nisu slali hranu, tako se prestala održavati proslava davne Venecijanske pobjede nad Akvilejom. Tako se u 15.stoljeću, proslava zbog koje su Venecijanci počeli nositi maske prestala održavati. Međutim, maske su se nastavile nositi cijelu godinu. Vijeće Desetorice predlagalo je da se uvede jednom godišnje proslava pod maskama, a da se zabrani nošenje maski cijelu godinu. Oni su smatrali da nošenje maski tokom cijele godine predstavlja ozbiljnu prijetnju Republici, i da bi bilo bolje organizirati za narod jedan događaj na kojem bi se nosile maske neko vrijeme, ali ne cijelu godinu. Budući da su bogati Mlečani imali jak utjecaj na mletačkog dužda, oni su se izborili da se ne ukida nošenje maski tokom cijele godine, jer bi time oni izgubili neke svoje privilegije.

Tako se u 15.stoljeću, u Veneciji počinje održavati specijalizirana mačkarska zabava, ali se maske nastavljaju nositi i tokom cijele godine. A za organizaciju specijalizirane mačkarske zabave, Venecijancima su kao uzor poslužile drevne Januarske Kalende, koje su se održavale u starom Rimu. Tako su Venecijanci odlučili smjestiti mačkaranu zabavu u dio godine između Bogojavljanja i Čiste srijede, te žrtvovati bika i 12 svinja po uzoru na vlastitu proslavu, kako bi se nahranio narod. U tom razdoblju, građanima i gostima Venecije bilo je dozvoljeno nošenje maski, plesanje, bubnjanje, ludovanje, prošenje novca, organiziranje povorki, ali bi se po završetku tog razdoblja na dan Čiste srijede, svi morali pokajati za svoje grijehe i posuti pepelom. Nakon toga ne bi smjeli nositi maske sve do kraja korizme. Osim toga, nakon što bi se za vrijeme mačkarskog razdoblja dobro nahranili, u korizmi ne bi smjeli jesti meso kroz cijelu korizmu. Ove odluke nisu donesene kao zamolbe prema narodu, već kao zakoni koji su se strogo kažnjavali ako se prekrše. Budući da je mačkarsko razdoblje značilo završetak jedenja mesa, u narodu je prozvano karneval, što u prijevodu sa latinskog znači zbogom meso. U Veneciji se u to vrijeme govorio venecijanski jezik, ali je taj jezik bio jedna verzija latinskog, poznatiji kao vulgarni latinski. Tako je godine 1423. u Veneciji prvi put održana manifestacija pod nazivom Venecijanski Karneval! Bio je to službeno prvi održani karneval u svijetu. Iako su običaji mačkaranja postojali još u 9.stoljeću prije Krista, a možda i ranije, prvi karneval u pravom smislu riječi održan je dakle tek u 15.stoljeću nakon Krista, točnije 1423.godine. Iz pradavnih grčkih Dionizija razvile su se rimske Bakanalije, iz Bakanalija su između ostalog nastale Januarske Kalende, a po uzoru na Januarske Kalende s dodatkom još nekih mletačkih običaja nastao je Venecijanski Karneval. Tako se od 1423.godine, u Veneciji počeo svake godine održavati Venecijanski Karneval.