U stoljeću osmom – Priče iz davnine

Tokom 8.stoljeća, mačkarski običaji doživljavaju brojne promjene. Svećenicima u Rimu se više ne sviđa da se Januarske Kalende poklapaju sa proslavom Božića. Naime, kršćani u zapadnoj Europi su slavili Božić (Isusovo rođenje) 25.decembera, a Bogojavljanje (objavu poganima) 6.januara. Kako su se između Božića i Bogojavljanja slavile Januarske Kalende, tako su se mačkarske povorke i proslave poklapale sa Božićnim proslavama. Stoga svećenici predlažu da se mačkarske povorke pomaknu iza Bogojavljanja, kako bi se bolje poštovali Božićni običaji.

U samom Rimu narod teško prihvaća takve promjene, jer su se Januarske Kalende u Rimu održavale stoljećima na Novu Godinu. U drugim mjestima zapadne Europe gdje su se slavile Januarske Kalende, narod lakše prihvaća crkveni prijedlog, ali promjenom dana održavanja sve više slabi interes za takvim proslavama i u mnogim mjestima zapadne Europe se proslava Januarskih Kalendi potpuno gasi. S vremenom se i u Rimu prihvaća novi termin održavanja mačkarskih proslava, ali je također za takvim proslavama sve manji interes u narodu i njihov sjaj sve više slabi. Budući da je riječ „kalenda“ označavala u latinskom jeziku prvi dan mjeseca, a mačkarske proslave se više nisu održavale na prvi dan mjeseca nego tek iza Bogojavljanja, takve proslave se više nisu mogle zvati kalende. Tako je najdugovječnija rimska proslava, koja se počela održavati prije Kristova rođenja, u 8.stoljeću doživjela svoj kraj. Mačkarane povorke su se i dalje održavale, ali se više nisu zvale Januarske Kalende. Ne postoji povijesni izvor u kojem je zapisano kako su se zvale mačkarane povorke iza Bogojavljanja, i da li su uopće imale neko novo ime, stoga ih je najispravnije zvati „Mačkarske povorke.“

Prijedlog svećenika je bio da se maskama tjera zima a doziva proljeće, te su se postepeno, iz godine u godinu, mačkarske povorke sve više pomicale od Bogojavljanja prema Svijećnici, odnosno prema kraju zime. Svijećnica je opstala kao tradicija, ali se od osmog stoljeća nije više zvala Februarska Kalenda već samo Kalenda, budući da je jedina ostala od svih nekadašnjih „kalendi“ koje su se održavale. Kasnije se razvio i naziv Kalandora.

U Hiberniji i Caledoniji, svećenici pokušavaju Keltima srušiti strah od mrtvih, i potiču ih da svojim pokojnicima pale svijeće i mole za njih, umjesto da ih plaše. Kelti prihvaćaju paljenje svijeća, ali zbog nesavladivog straha od mrtvih, oni svijeće stavljaju u izdubljene biljke repe i cikle i tako od plodova zemlje opet prave strašne maske koje bi trebale plašiti mrtve.

U 8.stoljeću nastaje i stasa nova europska država koja se razvija u političku i vojnu velesilu – Mletačka Republika, sa glavnim gradom u Veneciji.