Siroti svatovi u Vevčanima – Priče iz davnine
Najstariji mačkarski običaj, keltski Samhain, koji se počeo održavati u 9.stoljeću prije Krista, prestao se održavati u 9.stoljeću nakon Krista. Hiberniu i Caledoniu napadali su sjeverni narodi Normani. U Caledoniu se kroz stoljeća naselio velik broj Skota, kojih je u 9.stoljeću bilo u Caledoniji više nego Kelta. Normani su stoga Caledoniu nazivali Skotia. Kelti u Hiberiji su sami sebe nazivali „Muintir nah Eireann“, što znači „narod Irske“, tako da su Normani njihovu zemlju zvali prema njihovom jeziku „Eirea“, što znači „Irska“. Tako su se prestali koristiti latinski nazivi Hibernia i Caledonia, a te zemlje nazivaju se od 9.stoljeća Irska i Skotia. U njima je stanovništvo gotovo u potpunosti pokršteno, i vrlo je mali broj ljudi koji u 9.stoljeću još uvijek štuju keltske bogove. Iako su prešli na kršćanstvo, Irci i Skoti početkom 9.stoljeća još uvijek održavaju keltski religijski običaj Samhain, što znači da se mačkaraju na večer prije blagdana Svih Svetih i stvaraju zaglušujuću buku kako bi preplašili mrtace koji tu večer napuštaju svoje grobove. Budući da su im svećenici predlagali da pale svijeće za mrtve umjesto da ih plaše, Irci i Skoti su počeli doista paliti svijeće ali su ih stavljali u izdubljene biljke cikle i repe kako bi svijeća izgledala strašnije. Sredinom 9.stoljeća, Irci i Skoti se na večer prije Svih Svetih nisu više mačkarali i stvarali buku, ali su još uvijek postavljali svijeće u izdubljene plodove raznih biljaka. Do kraja 9.stoljeća, konačno svladavaju strah od mrtvih i više ne izdubljuju biljke, već samo pale svijeće i mole za svoje pokojne. Tako se keltski Samhain u 9.stoljeću prestao održavati.
Diljem zapadne Europe, održavaju se mačkarske povorke između Bogojavljanja i Svijećnice. O njima je vrlo malo povijesnih zapisa, jer se pretpostavlja da su se puno više održavale u selima i manjim mjestima nego u velikim gradovima. Ipak, zahvaljujući nekim prijepisima pismene korespodencije između srednjovjekovnih vladara i crkvenih velikodostojnika, možemo sa sigurnošću tvrditi da se u 9.stoljeću mačkarske povorke održavaju u slijedećim gradovima: Rim, Ravenna, Samugheo (današnja Italija), Cadiz, Sevilla (današnja Španjolska), Basel (današnja Švicarska), Binche (današnja Belgija). Osim toga, mačkarske povorke se u 9.stoljeću konačno pojavljuju i u istočnom dijelu Europe, točnije u mjestu Večani (današnja Makedonija). Povijesne su pretpostavke da je mačkarski običaj u Vevčane stigao preko Grčke, budući da se u 9.stoljeću u Grčkoj ponovno održavaju mačkarske povorke po selima, ali ne više u velikim gradovima kao u doba antike.
Ipak, Vevčanski je običaj znatno drugačiji od Grčkog i od svih ostalih mačkarskih običaja u zapadnoj Europi. U Vevčanima se svake godine dvoje mladih maskira u mladence, a svi ostali se maskiraju u njihove svatove. Povorka zatim obilazi sve kuće u Vevčanima i prosi novac. Od dobivenog novca kupuje se hrana i piće za mačkarsku gozbu, a u večernjim satim pali se vatra, te na koncu kada sve završi svi se otkrivaju i spaljuju svoje maske.
Hrvati do kraja 9.stoljeća također primaju kršćanstvo i prestaju vjerovati u slavenske bogove. Hrvatska država se odvaja od Bizantskog Carstva i postaje samostalna za vrijeme kneza Branimira. Najveći hrvatski neprijatelj u to doba je Mletačka Republika. Mlečani drže zapadnu obalu Jadranskog mora, a Hrvati istočnu, te su ova dva naroda u stalnom sukobu. Tako su Hrvati u stalnom doticaju sa Mlečanima, kao i Mlečani sa Hrvatima.
Naredna dva stoljeća velika su crna rupa u povijesti mačkarskih običaja. Ne postoji niti jedan povijesni spis koji govori o bilo kakvim mačkarskim običajima u 10. i 11.stoljeću. To može značiti da su se prestali održavati, ali je vrlo vjerojatno da su se i dalje održavali no nitko nije zabilježio te događaje. Moguće je također da su se eventualni mačkarski događaji u 10. i 11.stoljeću zabilježili ali su zapisi izgubljeni ili uništeni. Kao što nema nikakvog povijesnog zapisa o održavanju mačkarskih običaja u tom vremenu, tako nema ni zapisa koji bi govorio o prestanku održavanja istih. U svakom slučaju, možemo zaključiti da mačkarske zabave u tom vremenu, ako su se i održavale, nisu više bile toliko popularne kao nekada.
Treba međutim spomenuti neke velike povijesne događaje iz ta dva stoljeća, a koji će kasnije utjecati na povijest karnevala. Kršćanska Crkva se podijelila na dvije frakcije, katoličku sa sjedištem u Rimu i pravoslavnu sa sjedištem u Konstantinopolu. Stasala je i razvila se nova religija – islam. Krajem 11.stoljeća raspala se i Hrvatska država, a hrvatske zemlje nastavile su egzistirati u 10 različitih država. Talijanske zemlje također su rascjepane na više kneževina i kraljevina, a najmoćnija vojna i ekonomska sila među njima postala je Mletačka Republika sa sjedištem u Veneciji.
