Osvrt na netom završeni karneval i 25 godina rada

Često puta se čovjek na kraju dana okrene za sobom i ima osjećaj da nije dovoljno puno uradio. Često puta budemo ponosni na kraju dana smatrajaći da smo upravo danas mnogo privrijedili. Ne okrenemo li se za sobom, ne možemo ni znati gdje smo i dokle smo, da li se vide plodovi rada ili je trud bio za badava.

Okrenemo se tako svake godine za sobom po završetku Ljubuškog Karnevala, da bismo vidjeli ima li plodova rada ili je trud bio za badava. Lijep je osjećaj shvatiti da nije trud bio uzalud, i da se rad itekako vidi i prepoznaje. Svaki novi karneval u Ljubuškom doista je bolji od onog prethodnog, ma koliko god to zvučalo kao otrcana fraza. I ove godine, ponosni smo u „Karnevalskom društvu Prolog“ na netom održani karneval, možda i više nego ikad.

Iako nije običaj da organizatori dijele s publikom unutarnje informacije iz organizacije, mi smo u „Karnevalskom društvu Prolog“ navikli kroz sve ove godine biti s publikom na „TI“, ili kako bi se službeno reklo „biti transparentni.“ Stoga nam nije problem govoriti da su s financijske strane došla najteža vremena za organizaciju manifestacije, i da je ova financijska kriza možda i najteža do sada od svih kriza s kojima smo se susretali, bilo da se radi o financijskim, političkim, vremenskim ili nekim drugim krizama. Možda je baš zbog toga i ponos veći nego ikad, jer eto unatoč svemu, karneval je tu, i napreduje iz godine u godinu.

Ovogodišji karneval doista je bio mali Rio de Janeiro. Zvukove sambe i vrhunske kvalitetne maske na ljubuškim ulicama, mogli smo prije 25 godina samo sanjati. Uspjeli smo zadržati i onaj tradicionalni dio Ljubuškog Karnevala, čitanja, auto-kolonu, stare maske, spaljivanje karnevala i kuhanje graha, ne dopuštajući da ih modernizacija potpuno proguta.

Teško je se sada okretati po završetku karnevala, samo na održani karneval, jer nakon četvrt stoljeća održavanja nameće se samo od sebe osvrtanje i na početke i na kompletan period. Osvrt daje osmijeh na lice, snagu za dalje, i krila za nove pobjede. Što će i kako će biti, ostaje za vidjeti. Letvica je još jednom podignuta visoko, no pokazali smo već i prije da ništa nije nemoguće. Idemo se odmoriti, veseliti se na nekim drugim karnevalima, a onda puni elana krenuti u organizaciju dvadeset i šestog.

Hvala svima što nas pratite, bez vas nebi bilo ni nas! Živi živi duh mačkara!